Hrvoje
Prnjak (HP): Vrijeme vam daje za pravo, vaše tvrdnje o
nužnosti opstanka Hrvatske same po sebi, a ne po drugima, i danas
su jednako vapijuće kao i prije gotovo četrdeset godina.
Narasli vanjski dug to je samo zapečatio?
Slavko
Kulić (SK): Ja sam Franju Tuđmana još 1992. na
Savjetu za zaštitu ustavnog poretka RH upozorio da, ako hrvatsko
društvo ostavi u beskoncepcijskom stanju u kretanju, takva
stvarnost zakonito vodi u kaos i međusobni sukob. Do dana
današnjeg mi nemamo unutarnjeg samoodređenja niti jasnog međunarodnog
opredjeljenja, mi smo društvo u rasulu.
Hrvatska
stvarnost još egzistira zahvaljujući energiji koju se iz nas
izvlači preko izvoza ispod cijena, preko uvoza za svaku
cijenu, preko banaka, preko dividende, rasprodaje svega što je
vrijedilo u nacionalnom gospodarstvu... Hrvatska je na sve nižoj
razini, ma koliko vlast obećavala velike investicije i
oporavak gospodarstva. A gdje je novac za te investicije? Ispada
da se sve događalo kako bi se izvuklo ono što vrijedi: od
telekomunikacija, preko Ine, Končara, Plive...
Upozoravao
sam da Ivo Sanader krade, ali uzalud. Ja sam to znao. Sad se to
dokazuje na sudu. Ali, kasno je, gospodo...
Ostaje
pitanje što su sve ovo vrijeme činili hrvatski intelektualci
koji su svjedočili propadanju hrvatskog društva, kitili se
titulama, iako bi se trebali zapitati: kako su i jesu li oni
napredovali dok je društvo nazadovalo?
To
je pitanje znanstvenog determinizma, a ne samo političkog,
vulgarnog determinizma koji vodi u sukob jer preferira nasilje i
profit.
HP:
Čini se da se tranzicija razumijevala samo kao bijeg iz
socijalizma, a očito se manje razmišljalo što nas čeka
na ekonomskom planu, tj. imali smo više revolucionarne, a manje
evolucijske pobude.
SK:
Nitko nije rekao što ulazi u tranziciju i kakvi ćemo
izići iz tranzicije. Kapitalizam je rat, ali za što? Za
profit. Narodu to očito nitko nije objasnio pa se s
lakoćom prepustio manipulaciji mentalno oštećenih ljudi
koji su se rukovodili vlastitim interesima. Mi još možemo
sačuvati unutarnji integritet, ali na osnovi
samoosvješćivanja, usprkos dugu koji nosimo.
Mi
moramo znati što smo i što želimo, a ne govoriti kako nema
plaća niti mirovina ako se ministrica ne zaduži za novih 30
milijardi kuna! Reprogramiranje dugova Hrvatske nije ništa drugo
doli legalizacija vlasti na dug, produžena ruka neokolonijalne
vlasti.
HP:
Vidite li ikakvu mogućnost promjene takvog kursa?
SK:
Ne nudi se nikakva promjena, jer će - ma tko došao na vlast
- nastaviti istim putem. Naime, iz te dužničke bob staze ne
može se samo tako izići, jer centri financijske moći
pomažu vlast na dug, odnosno daljnju eksploataciju. A ako ne
budemo mogli plaćati iz nacionalnog dohotka, platit ćemo
iz onoga što još imamo. Eto kako banke postaju vlasnici naših
života.
HP:
Na sličan način se sada govori o ulasku Hrvatske u
Europsku uniju, zbog čega čovjek ponekad ima dojam kao
da će taj događaj biti svojevrsni "kraj povijesti",
kao da se ustroj EU-a nije mijenjao?
SK:
Priče o pregovorima Hrvatske s Unijom su tragične, jer
političke oligarhije nisu razumjele o čemu se tu zapravo
radi. Baš sam slušao na radiju emisiju u kojoj sveučilišni
profesori i političari pričaju narodu priču o
"cilju koji samo što nije ostvaren". A što je sadržaj
tog cilja? Kada bi to netko tako kod mene kazao na ispitu, ne bi
godinu dana mogao doći ni na konzultacije. Jer, mi i ne znamo
što je cilj, zato što je narod isključen iz politike, a
radnici iz ekonomije.
Ako
je njima cilj doći u društvo nove europske birokracije, onda
oni imaju razloga tako govoriti. Ali, to ne može biti cilj
Hrvatske! Ako nismo bili u stanju živjeti u suživotu sa
susjednim narodima, iz sličnih kulturnih obrazaca, postavlja
se pitanje kako ćemo prihvatiti suživot s našim bivšim
kolonizatorima? Hrvatska stvarnost treba doći do unutarnjeg
samoodređenja i do jasnoga međunarodnog opredjeljenja:
jesmo li za individualni vid kapitalizma, proamerički ili tzv.
proeuropski vid kapitalizma? To bi netko trebao staviti na stol.
HP:
Budući da je teško očekivati u predizbornom razdoblju
takvu raspravu, imate li odgovor na takvu situaciju?
SK:
Odgovor je u znanstvenom, a ne u političkom determinizmu. Tu
su odgovorni i mediji, koji su se okrenuli promicanju konzumerizma,
a konzumerizam je nečiji profit. Narod treba biti subjekt
kulture da bi postao subjekt civilizacije i kao takav ušao u EU.
Ako u EU uđemo kao objekt, kao predmet, postavlja se pitanje
što ćemo u slučaju razlaza EU-a, što nije tako daleka
niti nemoguća opcija, gdje ćemo se vratiti? Pazite,
promjena političko-pravnog uređenja pokazala se kao
obmana.
Nije
se znalo što je značilo napuštanje socijalnih odnosa koje
je značilo nekakvu izvjesnost, ušli smo u kapitalizam. A on
je rat, vođen radi privatne države, privatnih pljački.
Je li nam takva neizvjesnost nužnost? Mislim da nije, ali moramo
razumjeti svoju poziciju. Inače i ne zaslužujemo da
opstanemo kao narod! Pa mi svi sutra možemo ostati bez posla jer
vrijednosni sastav rada ne prati tehnički sastav kapitala.
Ovih današnjih 330 tisuća nezaposlenih nije ništa u odnosu
na ono što će nas zadesiti za koju godinu!
|
|
HP:
Sve smo karte dugoročno bacili na eurointegracije, što nam
dođe i kao izgovor za nepostojanje dugoročne strategije
ekonomskog razvoja.
SK:
Postavlja se pitanje - što ćemo ako se EU, kao konstrukt
moćnih, raziđe? Naše političko vodstvo tek je
izvršilac europskih direktiva... Sjećate se priča o
većim investicijama, većoj proizvodnji, izvozu, boljem i
kvalitetnijem životu? Da, samo što nije rečeno za koga!
Dogodilo se to da su političke strukture sebi osigurale
uvjete opstanka, a narod kao subjekt kulture nestaje.
HP:
Koliko se aktualna zbivanja u sjevernoj Africi "uklapaju"
u sve što govorite?
SK:
Upravo je to dokaz da raspravljamo o civilizacijskom ustroju u
kojemu moćni stvaraju kaos da bi potom pravili red, sve kako
bi izvukli ono što im treba. Ovo što se događa u sjevernoj
Africi, u Libiji konkretno, gdje sam i sam nedavno bio, sastavni
je dio te istine. Zaključno, kapitalizam napušta svoju
instituciju tržišta te pribjegava bojištu.
Ta
vrsta militarizma je druga ruka održavanja odnosa
nadređenosti i podređenosti u ovom vertikalnom
civilizacijskom odnosu, uz monetarizam, dakako. A nasilje ne
rezultira razvojem. Europa pokušava sudjelovati u nasilnoj
preraspodjeli nafte u sjevernoj Africi, zloupotrebljavajući
Ujedinjene nacije. Nema nikakve razlike između intervencije u
Tripoliju i Iraku.
Pa
se pitam koja je to kultura cinizma i političkog determinizma
kada na taj način ide na slabije i ugrožene, a svi ostali
šute. Nikoga ne interesiraju ljudska prava u sjevernoj Africi,
nego njihova nafta i plin! I tu je priča završena. Živimo u
realnosti gdje je sve novac, a novac je sve više odvojen od
realiteta, pa se postavlja suštinsko pitanje - kontrolira li
financijska oligarhija političku oligarhiju?
HP:
Da vas premijerka Jadranka Kosor ili tzv. kukuriku koalicija
pozovu za ekonomskog savjetnika, kakvu alternativu biste im
ponudili?
SK:
Nije valjda da o meni mislite tako loše pa da me s njima
miješate?! Politički determinizam je drugorazredno
mišljenje. Političari su drugorazredni ljudi. Samo, nije
problem u njima, nego u nama koji smo pristali da nas takvi vode!
HP:
Ali u njihovim je rukama izvršna vlast?
SK:
Kažem, nije problem u njima, nego na razini svijeta, Europe i
Hrvatske, u tome što podvrsta vodi ljudsku vrstu. Postoji drugi
tip doktrine i ustroja. Ali, nitko ne osvješćuje te
mogućnosti, nego svi prihvaćaju nasilje kao oblik
razvoja. Ja dajem doktrinarnu paralelu, pa tko voli.
HP:
Kako komentirate nedavno odmjeravanje snaga između Vlade i
guvernera HNB-a, koji je uzburkao javnost odobravanjem oko 6,3
milijarde kuna za nova kreditiranja?
SK:
Bivša narodna, bivša središnja i bivša hrvatska banka na
čelu s ličnošću koja predstavlja guvernera,
uzurpirala je monetarnu vlast i privatizirala ju. To se još
nigdje nije dogodilo! Bez monetarne vlasti izvršna vlast ne
znači ništa.
Rohatinski
nije smanjio deviz3ne rezerve, jer one to i nisu, nego se radi o
inozemnom dugu koji je on samovoljno dao na raspolaganje bankama
koje će taj novac posuditi državi. Na deset godina, uz
kamatu od preko 6 posto, to je 516 milijuna eura kamata. Dakle,
nije on nikome ništa dao! To je najobičnije proknjižavanje
kredita, kao i inače kad nema kapitala.
HP:
Nedavno je netko izračunao da nam je vanjski dug u prvom
desetljeću ovog stoljeća narastao za 240 posto.
SK:
Recesija je na kraći rok, kriza dulja, a mi se, po svemu
sudeći, nalazimo u dubokoj i stabilnoj neravnoteži. Naime,
izgubili smo svaku mogućnost uspostavljanja ravnoteže
života jer smo pristali na napuštanje stvaranja novih i dodanih
vrijednosti u temelju rasta bruto proizvoda i pristali trošiti
ono što drugi proizvodi, dok mi gotovo ništa ne proizvodimo?
Narod
toga mora biti svjestan, bio na vlasti HDZ ili SDP, jer je
naprosto riječ o pogrešnom sustavu. U EU bit ćemo
periferija, u funkciji submisije kapitalizma.
HP:
Kažete da aktualni svjetski ustroj nema perspektive?
SK:
Vertikalni ustroj svijeta pokazuje da vladaju atrakcijske sile, tj.
da mali broj moćnih zemalja vlada nad većim brojem
bespomoćnih zemalja. Takav ustroj nema perspektive. Uostalom,
političko mišljenje ne može biti temelj međuljudskih
odnosa. Ja sam odavno napustio i desnu i lijevu doktrinu, jer su
se i jedna i druga pokazale okrutnima spram života i prirode.
Oni
svi dublje sukobljavaju ovih 7,3 milijarde ljudi. Radi se o
problemu geobiopolitičkog razumijevanja opstanka života koji
preferira profit, antropocentrizam, materijalističko
pozitivističko hedonistički sustav vrijednosti po svaku
cijenu. Profit nije ekonomska paradigma, on je politička
paradigma, to je ustvari naknada za rizik od provođenja
nasilja.
|